| Ognjen Strpic on Thu, 1 May 2003 23:44:03 +0200 (CEST) |
[Date Prev] [Date Next] [Thread Prev] [Thread Next] [Date Index] [Thread Index]
| [nettime-see] Pingvin u poslovnom svijetu |
članak je pisan prigodno, za poslovni magazin, pa molim za dobrohotno
čitanje općih mjesta i šturog prikaza socijalnih posljedica. no,
odjeljci Sloboda softvera i Agregatne vrijednosti su, barem si ja tako
umišljam, originalni u argumentaciji. comments welcome.
-- OS
Pingvin u poslovnom svijetu
Banka 12(5), svibanj 2003., Kompjutor i biznis <www.bankamagazine.hr>
Bavili se informatikom ili ne, sigurno znate što je Microsoft Office,
što su Windowsi, a što Outlook; nekim od tih programa, možda i svima,
vjerojatno se služite svakog dana. No, znače li vam nešto nazivi
slobodni softver, program otvorena koda, GNU, ili Linux? Iako se i tim
tehnologijama služimo gotovo uvijek kad koristimo Internet, one još
nisu dio žargona većine poslovnih ljudi.
Ako pitate informatičare, čut ćete da je slobodni softver pouzdan (jer
svatko može proučiti njegov izvorni, programski kôd), prilagodljiv
(jer se kôd smije mijenjati i nadopunjavati) i prenosiv (na današnje,
ali i buduće sustave). Međutim, slobodni softver i ima jednu posve
neobičnu vrlinu koja nema veze s tehnologijom: besplatan je.
No, krenimo redom. Za svaki kompjuterski program, a i većinu
"intelektualnih" proizvoda, vrijedi pregnantna pravnička formula: "The
Product is licensed, not sold" - proizvod se ne prodaje, nego
licencira. Pri nabavci softvera stječu se, dakle, neka ovlaštenja za
njegovu upotrebu, a ne vlasništvo nad softverom. U ocjeni njegove
vrijednosti za kupca, to obilježje softvera donosi, osim drugih
kvaliteta samog programa, jedan dodatni faktor: uvjete licenciranja.
Kad kupujemo ovlaštenje za upotrebu komercijalnog softvera, njegov nam
vlasnik obično dopušta da se softverom služimo na jednom računalu, a
od nas (osim novca) traži obećanje da njegov proizvod nećemo ustupiti
drugima, da nećemo pokušati saznati kako radi, i tako dalje.
Sloboda softvera
Formula s početka prošlog odjeljka vrijedi i za slobodni softver, ili
softver otvorena koda. Razlika je samo u tome pod kojim nam uvjetima
tvorac programa dopušta koristiti slobodni softver. A uvjet je zapravo
samo jedan: da nikome i nikada ne ograničimo pravo na njegovu
upotrebu. Slobodni softver smijete umnožavati i komercijalno
distribuirati, smijete čitati i mijenjati njegov programski kod,
dijeliti ga prijateljima, prilagoditi svojim željama i potrebama.
Možete ga ugraditi u svoje programe, bez naknade koristiti na koliko
god računala hoćete, ali mu pritom ne smijete uskratiti nijednu
slobodu s kojom ste ga primili. Prije svega, ne smijete ga proglasiti
svojim vlasništvom i (pro)davati pod drugim uvjetima.
Jedna od posljedica tih sloboda je i to, da se upotreba slobodnog
softvera ne naplaćuje. Kako to funkcionira? Netko prvo, naravno,
napiše program (pritom u njega u pravilu ugradi i dio "tuđeg"
slobodnog koda). Taj program može prodati zainteresiranoj
strani/stranama, a kupac ga smije distribuirati, pa i uz naknadu, ali
mora omogućiti zainteresiranima uvid u cijeli izvorni kod programa.
Ako želi, cijeli program može i dijeliti prijateljima i poslovnim
partnerima umjesto rokovnika, ukratko, slobodan je činiti s njim što
ga je volja, sve dok drugima ne ograničava iste te slobode. Sav
slobodni softver tako je danas moguće besplatno "skinuti" s Interneta
ili dobiti na zahtjev dobiti na drugi način, pa on doista de facto
jest besplatan.
Međutim, cijena slobodnog softvera svakako nije njegovo bitno
obilježje. Slobodni softver bitno se razlikuje od "vlasničkoga" po
uvjetima licenciranja, a ne po cijeni. Zamislite da vam se isti
program po istoj cijeni nudi u dvije verzije licence: po tipičnoj
licenci za krajnjeg korisnika vlasničkog softvera, i po licenci
slobodnog softvera. Koji program, u uporabnom smislu, više vrijedi?
Obratite pažnju da ovdje ne pretpostavljamo da je slobodno licenciran
softver besplatan. Ako se, dakle, trguje ovlaštenjima, a slobodnim
softverom se dobivaju veća ovlaštenja nego vlasničkim, onda slobodni
softver ima veću vrijednost nego vlasnički (ako je sve ostalo
jednako).
Agregatne vrijednosti
Ove, recimo to tako, agregatne vrijednosti tipova softvera nije uvijek
lako uspoređivati. Kao primjer, evo izvadaka iz dva poznata licencna
ugovora:
Proizvod ne smiju koristiti više od dva (2) procesora istodobno na
jednoj radnoj stanici. Smijete dopustiti da se na radnu stanicu
spoji najviše deset (10) uređaja, koji smiju koristiti usluge
Proizvoda, i to isključivo usluge korištenja podataka i pisača,
internetske informacijske usluge i usluge daljinskog pristupa (...)
Microsoft pridržava sva prava koja vam nisu izrijekom prepuštena
ovom licencom za krajnjeg korisnika. Proizvod ne smijete
iznajmljivati, davati u zakup niti posuđivati. (MS EULA)
Čin pokretanja programa nije ograničen (...) Doslovce kopiran
izvorni kod Programa smijete kopirati i distribuirati, onako kako
ste ga i primili, u bilo kojem mediju. (...) Smijete naplatiti
fizički čin prenošenja kopije (...) Sve aktivnosti osim kopiranja,
distribucije i izmjene izvan su opsega ove licence. (GNU GPL)
Kako bismo preciznije ocijenili vrijednost slobodnog softvera u odnosu
na klasično licenciran vlasnički softver, eksplicirat ćemo neke od
sloboda slobodnog softvera na temelju onoga što vlasnički softver
zabranjuje. Evo jedne takve zamišljene licence za slobodni softver:
Program smije koristiti neograničen broj procesora, neograničen
broj radnih stanica i neograničen broj uređaja, i pritom koristiti
sve raspoložive usluge Programa. Program smijete iznajmljivati,
davati u zakup, posuđivati...
I tako dalje. Popis dopuštenja je beskonačan: osim zabrane
uskraćivanja slobode drugima, jedino ograničenje je vaša domišljatost.
A koliko točno slobodni softver za vas vrijedi više od vlasničkog,
ovisi o tome koje ćete njegove slobode uživati.
Socijalne posljedice
Sloboda koju slobodni softver pruža svojim stvaraocima i korisnicima
ima i mnoge zanimljive socijalne posljedice, od kojih je za poslovanje
jedna posebno važna: svi korisnici imaju zajedničku korist od svakog
poboljšanja softvera kojim se služe. Nedavno je, primjerice, američka
tvrtka koja proizvodi slobodni softver angažirala hrvatskog programera
Matiju Nalisa; cijeli naručen i isporučen program danas je dostupan
svima. Teško je precijeniti značenje tog obilježja stvaranja slobodnog
softvera. Prema mišljenju nekih komentatora, taj fenomen zbog toga
pripada u sferu socijalnog inženjeringa jednako koliko i u sferu
računarstva.
Sustav je vrlo sličan sustavu širenja akademskog i znanstvenog znanja.
Zainteresirane strane financiraju znanstveno istraživačke institucije
koje plaćaju znanstvenike, koji svoje rezultate objavljuju i tako čine
dostupnima svima ostalima. Na temelju tih rezultata drugi znanstvenici
dolaze do novih spoznaja i ... za stotinjak godina, od parnog stroja u
tekstilnoj manufakturi stigli smo do mobitela koji vas poziva
višeglasnim pjevanjem. Slobodnu razmjenu ideja, pokretač
znanstveno-tehničke civilizacije, slobodni softver samo je na nov
način stavio u pogon.
Taj razvoj događaja ide na ruku svima - osim, dakako, tvrtkama koje
zarađuju od prihoda dobivenih prodajom i (a odnedavna i
iznajmljivanjem) ovlaštenja za upotrebu softvera. Procjenjuje se,
međutim, da se oko 80% softvera u svijetu stvara radi upotrebe, a ne
radi prodaje samog softvera. Proizvođači računalne opreme, primjerice,
izrađuju i programe za njihovu integraciju s drugim sustavima, tzv.
drivere, koje u pravilu ne naplaćuju, dapače trude se što češće
besplatno nuditi njihove poboljšane inačice kako bi privukli nove
kupce i zadržali stare.
Za svakog ponešto
Danas postoji slobodan softver za gotovo sva područja primjene
računala: računalne mreže (npr. web poslužitelj Apache, poslužitelj
lokalne mreže Samba), uredski softver (OpenOffice.org), baze podataka
(Postgres, MySQL), programiranje, i tako dalje. Najpoznatiji su GNU,
golem sustav aplikacija nastao pod okriljem Zaklade za slobodu
softvera, te s njime povezani operativni sustavi Linux i BSD. Prema
općoj ocjeni, mnogi od tih program na vrhuncu su današnje informatičke
tehnologije. Za neke namjene pak ne postoji slobodni softver
ekvivalentan vlasničkom: toj kategoriji pripadaju, primjerice,
najbolji programi za pripremu za tisak. Prelazak na slobodni softver
stoga nije odluka koja se donosi preko noći. Odgovor na pitanje "Koji
je racionalan način da se slobodni softver uvede u poslovanje?" ovisit
će o vašim potrebama i o veličini potrebnih programerskih
intervencija. Možda ćete slobodnom softveru zasad moći u potpunosti
povjeriti samo mrežne poslužitelje, no postignute uštede možda vas
ohrabre i na znatnija ulaganja u slobodni softver.
Da tržište sve više počinje reagirati na nove mogućnosti poslovanja sa
slobodnim softverom, potvrđuje niz globalnih kompanija (primjerice,
IBM) koje unapređuju njegove poslovne performanse. Što je osobito
važno, primjetan je trend otvaranja lokalnih tvrtki specijaliziranih
za primjenu i razvoj slobodnog softvera, prije svega u području
računalnih mreža. A sami korisnici već su se odavno udružili, tako da
u regiji djeluje velik broj udruženja korisnika slobodnog softvera,
koji se najčešće okupljaju oko slobodnog operativnog sustava Linux.
Udruge Linux korisnika imaju iznimno važnu ulogu u razvoju slobodnog
softvera širom svijeta, osobito u pružanju korisničke podrške,
lokalizaciji dokumentacije i korisničkog sučelja najčešće korištenih
programa, a mnoge distribuiraju i nacionalne verzije Linuxa. Neke od
njihovih adresa su www.lugos.si u Sloveniji, www.linux.hr u
Hrvatskoj, www.linux.org.ba u BiH, www.linuxserbia.com u Srbiji,
te www.linux.net.mk u Makedoniji.
--
Ognjen Strpić ................................ http://boo.mi2.hr/~ognjen
...............................................
Nettime-SEE mailing list
Nettime-SEE@nettime.org
http://www.nettime.org/cgi-bin/mailman/listinfo/nettime-see